Ispisano: 5. October 2022.
ZAKON O KRITIČNIM INFRASTRUKTURAMA
I. TEMELJNE ODREDBE
Članak 1.
(1) Ovim Zakonom uređuju se nacionalne i europske kritične infrastrukture, sektori nacionalnih kritičnih infrastruktura,
upravljanje kritičnim infrastrukturama, izrada Analize rizika, Sigurnosni plan vlasnika/upravitelja, sigurnosni koordinator za
kritičnu infrastrukturu, postupanje s osjetljivim i klasificiranim podacima te nadzor nad provedbom ovog Zakona.
(2) Ovim se Zakonom u zakonodavstvo Republike Hrvatske preuzima pravna stečevina Europske unije sadržana u Direktivi
Vijeća 2008/114/EC od 8. prosinca 2008. o identifikaciji i određivanju europskih kritičnih infrastruktura i procjeni potrebe za
unapređenjem njihove zaštite (SL L 345/75, 23. 12. 2008.)
Članak 2.
Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:
1. Analiza rizika označava razmatranje mogućih scenarija prijetnji kako bi se ocijenile ranjivosti i mogući učinak poremećaja u
radu kritične infrastrukture ili njezina uništenja.
2. Europska kritična infrastruktura označava kritičnu infrastrukturu koja je od interesa za najmanje dvije države članice, ili
jednu državu članicu, a nalazi se na teritoriju druge države članice.
3. Međusektorska mjerila označuju skup općih mjerila na temelju kojih se procjenjuje rizik za pojedine sustave i mreže
kritičnih infrastruktura u svim sektorima.
4. Osjetljivi podaci su podaci o kritičnoj infrastrukturi koji su sukladno posebnom propisu označeni kao klasificirani podaci.
5. Kontaktna točka je središnje tijelo državne uprave koje u ime države provodi komunikaciju s nadležnim tijelima Europske
unije i drugih država radi razmjene informacija o kritičnim infrastrukturama i provedbe utvrđenih aktivnosti u njihovoj zaštiti i
osiguranju neprekidnog djelovanja.
6. Sektorska mjerila označuju skup specifičnih mjerila na temelju kojih se procjenjuje rizik za sustave i mreže kritičnih
infrastruktura u pojedinom sektoru.
7. Sigurnosni koordinator za kritičnu infrastrukturu je osoba koja djeluje za pitanja vezana uz zaštitu kritične infrastrukture
između vlasnika/upravitelja i središnjih tijela državne uprave nadležnih za pojedini sektor kritične infrastrukture.
8. Sigurnosni plan vlasnika/upravitelja označuje plan koji osigurava povjerljivost, cjelovitost i raspoloživost organizacijskih,
kadrovskih, materijalnih, informacijsko-komunikacijskih i drugih rješenja te stalnih i stupnjevanih sigurnosnih mjera potrebnih
za neprekidno funkcioniranje kritične infrastrukture.
9. Upravljanje kritičnom infrastrukturom je osiguravanje uvjeta za rad i kontinuirano djelovanje kritične infrastrukture.
10. Vlasnici/upravitelji su pravne osobe odgovorne za upravljanje kritičnom infrastrukturom.
11. Zaštita kritične infrastrukture označuje aktivnosti koje imaju za cilj osigurati funkcionalnost, neprekidno djelovanje i
isporuku usluga/robe kritične infrastrukture te spriječiti ugrožavanje kritične infrastrukture.
II. NACIONALNE KRITIČNE INFRASTRUKTURE
Članak 3.
Nacionalne kritične infrastrukture su sustavi, mreže i objekti od nacionalne važnosti čiji prekid djelovanja ili prekid isporuke
roba ili usluga može imati ozbiljne posljedice na nacionalnu sigurnost, zdravlje i živote ljudi, imovinu i okoliš, sigurnost i
ekonomsku stabilnost i neprekidno funkcioniranje vlasti.
Članak 4.
(1) Sektori nacionalnih kritičnih infrastruktura mogu biti osobito:
– energetika (proizvodnja, uključivo akumulacije i brane, prijenos, skladištenje, transport energenata i energije, sustavi za
distribuciju),
– komunikacijska i informacijska tehnologija (elektroničke komunikacije, prijenos podataka, informacijski sustavi, pružanje
audio i audiovizualnih medijskih usluga),
– promet (cestovni, željeznički, zračni, pomorski i promet unutarnjim plovnim putovima),
1
Zakon o kritičnim infrastrukturama
NN56/13 - na snazi od 18.05.2013. do ...