1.
UVOD
Kibersigurnost je ključan čimbenik našeg blagostanja i sigurnosti. Naš svakodnevni život i
naša gospodarstva sve više ovise o digitalnim tehnologijama te smo stoga sve izloženiji.
Kiberincidenti se razlikuju po tome tko je odgovaran za njih i što se njima želi postići.
Zlonamjerne kiberaktivnosti ne ugrožavaju samo naša gospodarstva i napredak u uspostavi
jedinstvenog digitalnog tržišta, već i samo funkcioniranje naših demokracija, naše slobode i
naše vrijednosti. Naša sigurnost u budućnosti ovisi o preobrazbi naše sposobnosti za zaštitu
EU-a od kiberprijetnji: i civilna i vojna infrastruktura ovise o sigurnim digitalnim sustavima.
To je potvrđeno na sastanku Europskog vijeća u lipnju 2017.1 te u Globalnoj strategiji
Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku2.
Rizici se eksponencijalno povećavaju. Istraživanja pokazuju da se od 2013. do 2017.
gospodarski učinak kiberkriminaliteta peterostruko povećao, a do 2019. mogao bi se i
učetverostručiti3. Posebno se povećala uporaba ucjenjivačkih softvera (ransomware)4 te
nedavni napadi5 upućuju na drastično povećanje aktivnosti kiberkriminaliteta. Međutim,
ucjenjivački softveri nisu ni izdaleka jedina prijetnja.
Kiberprijetnje se povezuju i s državnim i s nedržavnim akterima. Često su kriminalne prirode,
odnosno motivira ih dobit, ali mogu biti i političke i strateške prirode. Opasnost od kriminala
povećava se jer je teško razgraničiti kiberkriminalitet i „tradicionalni” kriminal s obzirom na
to da se zločinci internetom koriste za unaprjeđenje svojih aktivnosti, ali i kao sredstvom za
pronalaženje novih načina i alata za počinjenje kaznenih djela6. U velikoj većini slučajeva
mala je vjerojatnost da će počinitelj biti pronađen, a još manja da će biti kazneno progonjen.
Istovremeno državni akteri sve više ostvaruju svoje geopolitičke ciljeve uporabom
tradicionalnih alata, primjerice vojne sile, ali i s pomoću manje transparentnih kiberalata,
među ostalim i uplitanjem u nacionalne demokratske postupke. Uporaba kiberprostora za
ratovanje, kao jedinog područja ili kao dijela hibridne taktike, sada je općenito poznata.
Kampanje dezinformiranja, lažne vijesti i kiberoperacije usmjerene na ključnu infrastrukturu
sve su učestalije i zahtijevaju odgovor. Zbog toga je Komisija u svojem Dokumentu za
razmatranje o budućnosti europske obrane7 istaknula važnost suradnje u području
kiberobrane.
Ako znatno ne povećamo razinu svoje kibersigurnosti, rizik će se povećavati paralelno s
digitalnom preobrazbom. Očekuje se da će se do 2020. deseci milijardi uređaja „interneta
stvari” povezati na internet, ali kibersigurnost još nema prioritet u njihovu dizajnu8. Ako ne
uspijemo zaštititi uređaje kojima će se kontrolirati elektroenergetske mreže, automobili i
prometne mreže, tvornice, financije, bolnice i domovi, posljedice bi mogle biti katastrofalne i
1
2
3
4
5
6
7
8
http://www.consilium.europa.eu/en/press/press-releases/2017/06/23-euco-conclusions/
http://europa.eu/globalstrategy/
Vidjeti na primjer, McAfee i Centar za strateške i međunarodne studije „Neto gubici: procjena troškova
kiberkriminaliteta
na
svjetskoj
razini”
(Net
losses:
Estimating the Global Cost of Cybercrime), 2014.
Ucjenjivački softver vrsta je zlonamjernog programa kojim se korisnicima onemogućuje ili ograničava
pristup vlastitom sustavu zaključavanjem zaslona ili korisničkih datoteka dok ne plate otkupninu.
U svibnju 2017. ucjenjivačkim softverom WannaCry napadnuto je više od 400 000 računala u više od 150
zemalja. Mjesec dana kasnije žrtva ucjenjivačkog softvera „Petya” bila je Ukrajina i više poduzeća diljem
svijeta.
Procjena prijetnje od teškog i organiziranog kriminala u EU-u (Serious and Organised Crime Threat
Assessment), Europol, 2017.
https://ec.europa.eu/commission/sites/beta-political/files/reflection-paper-defence_en.pdf
„IDC and TXT Solutions” (2014), SMART 2013/0037, „Kombinacija usluga u oblaku i interneta stvari”
(Cloud and IoT combination), studija za Europsku komisiju.
2